Opis raja

Tvorci raja i pakla | VANZEMALJCI O VJEČNOM ŽIVOTU | ANĐELI-SMATRAČ

ISTORIJA KLINIČKE SMRT | KAKO IZBJEĆI PAKAO

«…Bio sam natprirodno prebačen iz svog doma i našao se ispred jedne od kapija raja. Nevjerovatna ljepota onoga što sam vidio oko sebe je oduzimala dah! Veličanstvena kapija koja je stajala preda mnom u sjaju bila je napravljena od čvrstog bisera. Moj anđeo vodič me je otpratio kroz veličanstvena vrata u nebo. Odjednom je muzika ispunila cijelu atmosferu. Bilo je svuda oko mene. Bilo je iznad mene. Činilo se da prodire u samo moje biće. Talas za snažnim talasom prelepe muzike i pevanja nadirali su se krajolikom i kao da su obavijali sve i svakoga.

Kada sam zakoračio u grad, ponovo mi je zastalo dah od čuđenja. Pejzaž tog uporedivog grada bio je neopisiv. Oko mene je bilo najlepše, šareno cveće koje sam ikada video. Posvuda je bilo nevjerovatnog zelenila i vegetacije.
Raj je pravo mesto. To nije plod nečije mašte. Na tom neuporedivom mjestu sveci će naći slatko izbavljenje od svih razočaranja, srčanih bolova, tragedija i katastrofa.

Mogao sam da vidim dijamante – blistave, blistave, izuzetne dijamante – dijamante svuda! Neki su bili veliki poput betonskih blokova. Činilo se da su neki od ovih dijamanata bili za vile onih koji su bili dobitnici duša na zemlji.

Sjećam se da sam prolazio kroz područje koje je imalo najzeleniju travu koja se može zamisliti. U pojedinim dijelovima trave bili su ogromni grozdovi cvijeća. Cvijeće je bilo sjajno i pomalo je ličilo na ruže. Svaka biljka imala je barem jedan cvijet koji se sastojao od prekrasnih latica.
Putujući dalje sa anđelom, prošli smo pored mesta gde su bili prelepi beli konji. Ovi konji izgledali su plemenito poput mermernih šahovskih figura. Izgledale su kao da su ogromne statue isklesane iz gromada, ali bile su stvarne i žive. Njihova kopita su bila gigantska. Bili su čisto bijeli i vrlo kraljevski.

Nebo je prometno mjesto. Ispunjeno je aktivnošću i uzbuđenjem... U jednom dijelu neba vidio sam svete ljude koji su nosili prekrasne, slavne, bijele haljine. Ljudi koje sam vidio na nebu imali su karakteristične osobine i bili su iz svih naroda na zemlji.
Božanski, savršeni poredak i svrha karakterišu sve što se dešava na nebu. I anđeli i ljudi su neprekidno angažovani u izvrsnoj, radosnoj službi. Niko ne miruje. Nikome nikad nije dosadno. Kada primimo nova nebeska tijela, nikada se nećemo umoriti ili oslabiti. Nikada nećemo znati umor. Naša natprirodna tijela nikada neće izgubiti snagu.
Crte lica svih ljudi koje sam video na nebu bile su prelepe. Nijedna osoba nije imala ožiljke, a svi su izgledali blistavo i zgodno.
Sećam se da sam pomislio: „Nebo je stvarno. Ovi ljudi su stvarni. Ovi anđeli su stvarni. Sve je ovo lijepo i stvarno... "

«…i baš tako, gledao sam odozdo na najsjajniji prizor koji sam ikada vidio ili čak sanjao ili zamišljao u svom životu! Ljepota, sjaj, veličanstvenost tog grada je apsolutno oduzimala dah! Zlatne nijanse koje su izlazile odatle, i zraci svjetlosti koji su dolazili iz tog grada samo su zasljepljivali oči.
Video sam zidove od jaspisa! I zamislite ovo, nije bilo senki, iznutra ili spolja. Zidovi su bili savršeno providni jer je svjetlost iz unutrašnjosti tog grada bila toliko sjajna da je apsolutno ništa nije moglo izdržati. I vidio sam u temeljima tih zidova drago i poludrago kamenje.
Biseri. Kapije od bisera izgledaju kao da su imale najmanje 100 milja u prečniku. I vidio sam od zida do zida, ulice, milione milja ulica od čistog zlata. Nisu popločane zlatom kako je napisao jedan tekstopisac, ali su te ulice od čistog zlata, potpuno i savršeno prozirne. Ali o sjaj i lepota i zraci svetlosti koji su dolazili sa tih ulica!
I vidio sam sa svake strane tih zlatnih ulica, vile. Vidio sam ogroman mansio i vidio sam male male vile i vidio sam vile svih veličina između. I budući da sam građevinar, zanima me gradnja i mogu odabrati zgradu. Nije me briga da li je to kuća za pse koja se preuređuje, mogu je odabrati, znate, idući niz ulicu. I pogledao sam po tom gradu, po tom gradu da vidim od čega su se te vile gradile. I znaš šta? Nisam ga mogao naći! Svi su bili gotovi. Svi su gotovi!
Oh, vidio sam stvari o kojima nisam ni sanjao. I tamo, gde god bih pogledao u gornjem nivou ovog grada 1500 milja kvadratnih, sa tom dugom ili onom kupolom ovalnog tipa za krov ovog grada…»

«…Možete dodirivati, kušati i mirisati stvari kao na zemlji, samo što su na nebu sva vaša čula uvećana. Zapravo je teško reći da li ste tu u duhu ili u tijelu jer još uvijek imate ta čula i doživljavate emocije; ne postaješ robot!
Postoji sjajan grad i još jedno područje koje sam vidio ima kilometre sela. Mnogi ljudi koji tamo žive zovu ovo kao 'park'. Definitivno se razlikuje od grada koji sam posjetio na nebu. Park je mjesto gdje možete vidjeti sve vrste životinja koje su ikada stvorene; uključujući i dinosauruse koji lutaju brdima (svi jedu travu, ili mi se barem činilo da je jedu). Tu su prekrasne livade, brda, potoci, vodopadi, drveće i najveličanstvenije cvijeće koje možete zamisliti.

Grad je veličanstven. Zlatne ulice su prozirne. Vidio sam samo mali dio toga, ali ljudi su ulazili u zgrade i trgovine. Nebo ima mnogo aktivnosti! Vidio sam različite stilove transportnih vozila, koja svi rade na 'lako' — to je jedini izvor goriva. Ljudi putuju nebom na mnogo različitih načina – zračnim prijevozom. Vidio sam pojedince koji koriste 'javni' prevoz u grupama, ali sam definitivno vidio pojedince kako sami pilotiraju ili upravljaju ovim vozilima.
Ovi transporti dolaze u mnogo različitih modela. Ne samo da sam mogao vidjeti brod, već i dva anđela koji su pratili ženu. Izgledala je neverovatno lepo i mlado, iako sam znao da je bila veoma stara kada je preminula. Ovaj transport (kao što je prikazano na slici) izgledao je nešto poput žičare bez kablova. Bilo je zaista nevjerovatno moći vidjeti transport izbliza.
Vaša porodica i prijatelji koji već borave na nebu potrčat će da vas pozdrave. Mnogo je radosti i slavlja prilikom vašeg dolaska. Obično prođete kroz kapiju i odmah vas odvedu u svoj dom koji je s ljubavlju pripremljen za vas. Sve što ste ikada poželjeli u arhitekturi, stilu ili dekoru smatralo se da će vas zadovoljiti. Čak i uređenje Vašeg imanja odgovara Vašem ukusu.

Ako ste imali kućne ljubimce na zemlji koji su vam bili posebni, i oni vas čekaju. Tada se daje vrijeme za pozdrav i veselje sa prijateljima i porodicom. Vaša porodica i/ili prijatelji će vas odvesti na opsežnu turneju po nebu. Posjećujete sva divna mjesta.»

«…Tada smo se našli ispred ogromnog zida. Postojala je kapija sa par vrata koja su bila ulaz u raj. Bili smo zapanjeni šta nam se dešava. Pored nas su bila dva anđela.
Anđeli su počeli da nam govore. Njihov jezik se mnogo razlikovao od našeg, niti je bio kao bilo koji zemaljski jezik. Ovi anđeli su nas dočekali i otvorili su ta ogromna vrata. Vidjeli smo divno mjesto, sa mnogo različitih stvari. Kada smo ušli unutra, savršen mir je ispunio naša srca.
Prvo što sam ugledao je jelen, pa sam pitao jednog od prijatelja: „Sandra, da li gledaš u isto što ja gledam?“ Smiješila se i rekla: „Da, Ezave, gledam u jelena!“ Tada sam znao da je sve stvarno, zaista smo bili.
Otišli smo tamo gde je bio jelen, iza njega je stajalo apsolutno ogromno drvo! Iza drveta je bila rijeka kristalne vode. Bilo je tako jasno i lijepo, kakvo nikada prije nismo vidjeli na Zemlji. Samo smo hteli da ostanemo na tom mestu.
Rekli smo im: „Ne vadite nas sa ovog mjesta! Želimo biti ovdje zauvijek! Ne želimo da se vratimo na Zemlju!” Odgovorili su nam: “Potrebno je da se vratite da svjedočite o svemu što ste vidjeli.”

Napustili smo rijeku i trčali na svako mjesto koje smo mogli pronaći, željeli smo sve dodirnuti i doživjeti. Htjeli smo sve ponijeti kući sa sobom, jer smo bili tako zadivljeni stvarima na nebu. One se jednostavno ne mogu dovoljno objasniti riječima.
Ariel: “...otišli smo do rijeke, i vidjeli puno ribe unutra. Sve je bilo tako neverovatno da smo moji prijatelji i ja odlučili da uđemo u vodu. Počeli smo plivati ispod te vode. Zgrabio sam jednu ribu i izvadio je iz vode. Šta je bilo tako neverovatno! Vratio sam ribu u vodu. Tada sam u daljini vidio da su bijeli konji. Otišao sam do konja i počeo ih tapšati»

«…Grad je bio od čistog prozirnog zlata, a vrata na ulazu bila su od bisera. Podovi su izgledali kristalno. Nikada nisam vidio ništa slično na Zemlji, niti je to ljudsko biće moglo stvoriti. Bio sam van grada i ulazna vrata su bila širom otvorena. A ta vrata su i dalje otvorena. Mogao sam vidjeti unutra, a na zidovima su bili rubini, safiri i biseri koji su bili sjajni. Ušli smo u grad. Šetali smo gradom, gdje je sve bilo kao od zlata i dragog kamenja. Sve je bilo providno i davalo je svetlost.”

„Ciljao sam na najsjajniji dio svjetla. Kada sam stigao do kraja tunela ugledao sam novi svijet. Osećao sam se kao da stojim na ivici raja, gledajući u večnost. Ispred mene su bila zelena polja i livade. Kroz središte livada mogao sam da vidim kristalno čist potok koji vijuga preko pejzaža sa drvećem sa obe strane. Sa moje desne strane bile su planine u daljini, a nebo iznad je bilo plavo i vedro. S moje lijeve strane su se motala zelena brda i cvijeće koje je zračilo prekrasnim bojama. 'Raj'. Znao sam da pripadam ovdje, putovao sam svijetom tražeći raj i znao sam da sam ga našao. Osećala sam se kao da sam tek rođena po prvi put. Svaki dio mene znao je da sam kod kuće.
Hteo sam da ostanem tamo zauvek, daleko od okrutnog sveta. Ali sjetio sam se svoje majke da je volim. I odmah se vratio u tijelo.
Vidio sam medicinske sestre i bolničarke na vratima kako začuđeno i užasnuto bulje u mene. Očigledno sam bio mrtav nekih 15 do 20 minuta.”